Piše: Ivana Pranjić
Fotografije: Ivana Pranjić
Znaš ono kad netko uporno tvrdi da rakija nije “piće za degustaciju nego za zdravlje”?
E pa, ZGrappa festival u Zagrebu dokazao je da su se vremena promijenila. I to ozbiljno.
Rakija se više ne skriva po podrumima, ne servira se samo uz sir i pancetu, i ne pije se na eks da bi ti bilo “toplo”. Ne, ne. Rakija je ovog vikenda u Zagrebu, u Stil Event-u imala svoj red carpet.
I to s 500 nijansi bistre i zlatne elegancije.
Kad uđeš odmah ti je jasno da si među ozbiljnim ljudima.
Ali ne previše ozbiljnima.
Jer tko može ostati ozbiljan kad te dočekaju redovi čašica, mirisi šljive, kruške, smokve, meda i oraha… i osmijesi ljudi koji svaki gutljaj doživljavaju kao malu znanstvenu avanturu?
ZGrappa je okupila destilere iz cijele regije i svijeta od domaćih rakija koje mirišu na zimu i djedovu kapu, do talijanske grappe koja se šepuri kao da je stigla direktno iz Milana na tvoj stol.
Festival s glavom, repom i rakijom.
Bilo je tu svega: predavanja, radionica, koktela, likera i onih ozbiljnih degustacija s izrazima lica koji kažu “ja osjećam tonove dunje s daškom drveta”.
A zapravo svi mislimo isto; “uh, dobra je”.
Organizatori su napravili fantastičan posao: uspjeli su spojiti atmosferu fešte i edukaciju, one koji rakiju rade i one koji ju samo vole. I sve to bez onog “pijanstvo i tamburica” klišeja. Ovdje se pilo s mjerom, ali s velikim osmijehom.
Talijani su, naravno, došli s grappom i stavom.
Oni ne mogu bez toga.
I to je bilo divno vidjeti kako se kultura pića spaja preko granica, kako “njihova grappa” i “naša rakija” sjede za istim stolom i zapravo pričaju istim jezikom. Jezikom tradicije, vatre i ljubavi prema onome što se peče s dušom.
Zašto je ZGrappa važna?
Zato što je to dokaz da rakija nije samo “domaća”.
Ona je sada i moderna, elegantna, može biti premium, može biti desert, digestiv, suvenir, pa čak i priča.
A tko zna možda će uskoro dobiti i svoj “sommelier moment”, kao što vino ima.
I nadam se da hoće, jer ljudi koji stoje iza tih boca to i zaslužuju, majstori koji su rakiju pretvorili u umjetnost.
Moj favorit?
Neću ti reći. Ne zato što ne želim, nego zato što je pola čari festivala upravo u tome da istražuješ, kušaš i pronađeš svoj. Onaj koji te podsjeti na djetinjstvo, na zimu, na miris drveta, ili jednostavno na dobro raspoloženje.
Zaključak (nakon vode i kave, naravno).
ZGrappa je festival koji nas uči da rakija nije piće za zaborav, nego za prisjećanje (živo dida gdje god da jesi 🥂).
Za razgovor, za smijeh, za trenutke koji mirišu na domaće, ali imaju svjetski štih.
I ako postoji mjesto gdje se možeš nasmijati, ponešto naučiti i malo zagrijati to je upravo ovdje.
Zato, draga rakijo, svaka ti čast.
Iz podruma si se popela na pozornicu i tamo ti je, sudeći po ZGrappi, odlično. 🥂