16.11. – 19.11.2023., Beogradski sajam, Beograd
Piše: Ivana Pranjić
Fotografije: Ivana Pranjić i Vinski klub
Ovog puta sam se uputila čak do susjeda u Beograd na Međunarodni festival „Wine Vision by Open Balkan“. Festival se održavao čak 4 dana od 16. do 19.11., u 8 sala gdje su bili vinari sa 4 kontinenta i 23 zemlje, preko 600 vinara a zamislite koliko tek vina. Moto cijelog festivala je bio „Imamo odlična vina i vreme je da ih upoznate!“. I zaista je tako.
U jednoj od hala su izlagali i vinari iz Hrvatske, neki samostalno ili kroz udruge. Naše tri velike vinske udruge, Vinistra, Graševina Croatica i Bregovita Hrvatska su izlagale vina svojih članova i svaki puta kada sam prošla pokraj njih bili u poslu. A posebno želim naglasiti da se na štandu „Bregovite Hrvatske“ za škrlet pokazao poseban interes.
Cijeli festival je odisao pozitivnom energijom, pokraj kojeg god štanda zastali niste se osjećali kao stranac nego baš kao da su vas očekivali. Kako su mi srpska vina bila nepoznanica fokusirala sam se najviše degustirati upravo njihova vina. Tamjanika i Prokupac su mi privukli posebnu pažnju. Naročito Prokupac, crveno vino, autohtona sorta Srbije. Arome su mu najčešće crveno i crno voće, uz doze začina. Srednjeg tijela i umjerenih tanina. Iako za mene ne poznata Tamjnika apsolutno zaslužuje naziv vinske kraljice Srbije. Lokalni je to klon bijelog muškata, na nosu mirišljava i cvijetna, tipično muškatna. Tamjaniku ćete najčešće pronaći kao suho vino iako se proizvodi i suha i slatka. Vina ovih sorti sam kušala na štandovima „Podrum Čokot“, „Manastir Studenica“, „Vinarije Ivanović“ i „Vinarija Aleksandrović“, od kojih me najviše dojmio „Podrum Čokot“.
Uz ove autohtone sorte, uvjerila sam se da susjedi proizvode i odlična vina od Cabernet Sauvignona. Od kojih su se posebno istaknuli „Vinarija Aleksandrović“, „Vinarija Tri Oraha“ te „Vinarija Matalj“. Kušala sam različite etikete ovih vinarija i zaista su to bila odlična vina od kojih je teško pronaći favorita.
Tikveš, vinarija koja je ime dobila po istoimenom vinogorju najpoznatije vinogradske regije u Makedoniji, impresionirao je sa svojim štandom kao i sa vinima svih linija Barovo, Bela Voda, Domaine Lepovo i Chateau de Gourdon iz južne Rhone u Francuskoj. Najveći dojam je zasigurno ostavio Gradn cuvee Domaine Lepovo. Kupaža Vranca, Cabernet Sauvignona i Merlota, odležano 18 mjeseci u hrastovim bačvama. Aromama suhih šljiva i zrelih trešanja uz prisustvo kave i duhana.
Na štand „Vinarije Jović“ sam zalutala slučajno i dočekalo me potpuno iznenađenje. Obiteljska tradicijska vinarija iz Sela Potrkanje, na 15 ha proizvode vina sorti vranac, cabernet sauvignon, muškat hamburg, chardonay, rajnski rizling i sauvignon blanc. Bave se i vinskim turizmom te se u sklopu vinarije mogu organizirati i grupne ture do 60 osoba. Jedan od vlasnika vinarije Saša Jović je priredio kušanje njihovih vina, od pjenušaca, rizlinga raznih godišta pa do vranaca i zaista je bilo teško izdvojiti ono najbolje. Ali poseban naglasak moram staviti na to da se vinarija bavi ekološkom proizvodnjom vina
Uz samo obilaženje štandova, prisustvovala sam i na nekim degustacijama, pa imala priliku kušati Chardonay iz regije Chablis, vinarije Le Chablisenne i šampanjce Bruno Paillard, fantastičan doživljaj.
Drugu radionicu je organizirala Graševina Croatica gdje nam je Željko Garmaz prezentirao Crvenu Slavoniju. Najbolja crvena vina iz Slavonije, od frankovke, cabernet sauvignona, cabernet franc. Pažljivo smo poslušali Željka te iznijeli svoja mišljenja o određenim vinima.
Destilarije su dobile jedan cijeli kat, pa nije bilo smisla ne posjetiti ih. Zadržala sam se na štandu destilerije i vinarije „Pruna“ i odlučila probati njihove rakije. Kroz priču sa vlasnikom Slobodanom Ilićem degustirala sam mnoge vrste rakija; šljivovice, dunjevače, rakije od jabuka i od višnje, travaricu ali polusuha viljamovka me osvojila. Iako su se Slobodanov djed i otac godinama bavili proizvodnjom vina i rakije tek 2011., povratkom Slobodana iz inozemstva vinarija i destilerija doživljavaju procvat kada je svo znanje koje je stekao od svojih predaka primijenio uz suvremenu proizvodnju te počeo proizvoditi autentične ukuse i mirise istočne Srbije. Također je predstavio i rakiju koju pripremaju sa 100% arabica kavom i rakijom Premium Šljiva (rakija u kojoj su macerinrane suhe šljive). E to je kava uz koju bi se mogla buditi svako jutro, no na žalost još nije na tržištu ali pomno ću popratiti kada će stići.
Po preporuci prijatelja Željka Garmaza posjetila sam štand vinarije Hopvo kako bi probala vinjak „Sremački Armagnac“ gdje me je dočekao nasmijan i ugodan vlasnik Dragan Zaric od kojeg sam zatražila da mi ispriča priču kako je počeo proizvoditi ovaj vinjak. Ukratko, armagnac je kupio supruzi za poklon i skupa su ga kušali ali Dragan ga je sam dovršio što mu je supruga zamjerila i radi grižnje savjesti, kako bi se iskupio supruzi počeo ga je sam proizvoditi. Ljubavna priča jednog odličnog vinjaka.
Ovaj festival nisu bila samo vina nego i ljudi. Srela sam mnoge ljude koje već poznajem i iznimno poštujem ali upoznala sam i neke nove koji su me vrlo brzo osvojili. Jedna od njih je Darja Celec iz slovenske vinarije „Radgonske Gorice“. Imaju različite pjenušce one sa 24 karatnim zlatom, pjenušce koji se proizvode i kušaju u potpunom mraku kao i mnoštvo drugih koje sam kušala na njihovom štandu, no Darjina energija, osmijeh i pozitvna vibra su toliko zarazni da sam se teško odvojila od njenog štanda ali svakako sam se morala vratiti i pozdraviti ju prije odlaska kući.
U lutanju po sajmu naišla sam i na još jedan divan prizor gdje su izlagači bili njegovatelji narodne tradicije. Obilazila sam ih, slikala i pričala s njima. Kako sam i sama proizvođač rukotvorina zadivilo me je što sve rade. Jedan od štandova je bila Etno mreža, udruženje proizvođača rukotvorina iz cijele Srbije. Udružene su mnoge udruge i obrti koji njeguju proizvodnju tradicijskim tehnikama. Cilj rada je očuvanje tradicijskog nasljeđa kroz osposobljavanja i osnaživanje mladih u ovim načinima proizvodnje. Imaju zaista divnu priču pa ih potražite na www.etnomreza.rs . Tu su se našli i udruženje „Naše nasleđe“ koji su prezentirali domaće proizvode, narodne nošnje i razne rukotvorine. A „Twentyfive Market“ je izložio stalke gdje ste mogli iskusiti proizvodnju unikatnih tepiha.
Kušalo i vidjelo se još mnoštvo toga, ali i ovako sam odužila tekst.
A kako je festival bio ogroman, nije bilo moguće proći apsolutno sve, ali to je samo razlog više za vratiti se iduće godine po nova iskustva, poznanstva i doživljaje.
Živi bili, vina pili!
Vinska Vještica
