Piše: Ivana Pranjić
Fotografije: Ivana Pranjić
Postoji jedan trenutak na vinskim festivalima kada shvatite da više ne brojite čaše nego susrete. Upravo taj trenutak svake godine pronađem na Vinart Grand Tasting.
Dva dana prođu gotovo neprimjetno. Dvorana bruji od razgovora, čaše lagano zveckaju, vinari s ponosom toče svoja vina, a između štandova stalno se čuje isto pitanje: “Jesi li već probao ovo vino?”
Na vinskim festivalima planirate kušati vina, ali na kraju najviše pamtite susrete, spontane razgovore koji počnu uz čašu, a završe smijehom.
Upravo zato volim ovakve festivale.
Vina koja su zaustavila korak
Među mnogim vinima koja su se ovih dana kušala, nekoliko ih je jednostavno natjeralo da zastanem.
Jedno od njih je Aurea, macerirana zlatarica braće Gašpar. Četrnaest dana maceracije na bobicama u inoxu, zatim nastavak fermentacije u rabljenoj bačvi i potom osam mjeseci miješanja na talogu. Bez enoloških dodataka. Rezultat je vino koje ne pokušava biti savršeno u tehničkom smislu nego živo, teksturno i autentično. Ono vino koje vas natjera da još jednom zavrtite čašu i pokušate uhvatiti sve njegove slojeve.
Posebno zanimljiv bio je i Sontacchi Sjenomir, nastao kofermentacijom crvenih i bijelih sorata – crnog pinota, cabernet sauvignona i tri dana macerirane graševine. Na papiru zvuči gotovo buntovno, a u čaši djeluje iznenađujuće skladno.
Veliku pažnju privukla je i Jeka, bijela kupaža sastavljena od 50% pošipa, 35% žilavke i 15% kujundžuše. Svaka sorta prošla je svoj put: pošip deset mjeseci na talogu, žilavka u amfori, kujundžuša u inoxu. Tek mjesec dana prije punjenja spojene su u jednu cjelinu, a vino je potom još osam mjeseci odležavalo u boci. Rezultat je skladno, kompleksno vino koje pokazuje koliko različiti pristupi mogu stvoriti zanimljivu cjelinu.
Iznenađenje je stiglo iz Imotskog.
Sauvignon blanc vinarije Katich, pravi mali herbarij u ustima. Dominantna kopriva i svježe zelene note stvaraju vino koje je izrazito aromatično i potpuno neočekivano za taj kraj.
Jedno od vina koje je izazvalo posebnu znatiželju bila je i Fabula vinarije Voštinić Klasnić. Cabernet sauvignon, cabernet franc, merlot, syrah i crljenak.
Pet sorata. Pet karaktera.
Kako i sama etiketa kaže:
“Vinar je sanjao savršeno vino, ali znao je da nijedna sorta ne može ispričati jednu priču. Trebalo mu je pet likova.”
I zaista, u čaši djeluju poput dobro napisane priče. Svaka sorta daje svoj glas, ali zajedno stvaraju jednu zaokruženu fabulu.
Kad vinari pričaju svoje priče
Naravno, bilo je i onih vinara čija vina uvijek nose snažan osobni potpis.
Bikicki ponovno je oduševio svojom prepoznatljivom stilistikom vina koja nikada nisu dosadna, dok je Jean-Michel Morel Kabaj i ovaj put pokazao svoj promišljen i gotovo filozofski pristup vinu.
Među čašama koje su ostale u sjećanju našli su se i Danubio s frankovkom, Pecotić Baranj s pošipom te Milas s blatinom, vina koja jasno govore o sortama i prostoru iz kojeg dolaze.
Ali možda najveći dojam nisu ostavila vina. Nego ljudi.
Jer gotovo nije bilo štanda na kojem nije bilo razgovora. Nije bilo vinara bez ponosa dok toči svoje vino. I nije bilo čaše bez osmijeha s druge strane.
Najljepši trenutak uvijek je onaj kada vinar natoči vino, pogleda vas u oči i tiho kaže:
“Ovo mi je posebno draga berba.”
Zašto volimo vinske festivale
Vina možemo kušati bilo gdje. Ali ovakve susrete ne možemo.
Zato volim festivale poput Vinart Grand Tasting. Jer između čaša nastaju priče; o vinogradima, berbi, idejama i ljudima koji su odlučili sve to pretočiti u vino.
I dok se dvorana polako prazni, a posljednje čaše spuštaju na stol, ostaje samo jedna misao – nismo kući ponijeli samo dojmove o vinima, nego i još nekoliko lijepih priča.
A takve se priče uvijek rado ponovno slušaju.
Vidimo se opet dogodine. Uz novu čašu. I neke nove priče.
