24.11.2023., Sky office – Business club 5, Zagreb
Piše: Ivana Pranjić
Fotografije: Marko Čolić i Željko Novaković
Tomo Jakopović i Ivo Kozarčanin su nam priredili jedno predivno večer u prostorijama Bussines cluba u Zagrebu, doveli su nam Ivana Enjingia. Enjingi je kralj vinarstva u Hrvatskoj, iako ima punih 83 godine Ivan i dalje sadi nove vinograde, radi preko 12h u danu i kako sam voli naglasiti da radi sa velikim zadovoljstvom jer voli usrećiti ljude svojim vinima.
Ivan je vinar koji je zaista ostavio trag u hrvatskom vinarstvu. Prvi je počeo sa ekološkom proizvodnjom vina, prvi je koji je donio medalju sa Decantera, prvi je privatni vinar čija su vina prije 30-ak godina uvrštena u vinsku kartu hotela Esplanade u Zagrebu.
Još davno Ivan nas je osvojio svojim šarmom, jednostavnošću ali najveće zadovoljstvo je slušati njegove priče. Na prezentaciji je bilo oko 50 ljudi, ali kada je Ivan pričao svoje dogodovštine iz prošlosti i pričao o svojim vinima u prostoriji je vladao potpuni muk.
Ispričao nam je Ivan i kako je krenula njegova vinska priča. Uzor mu je bila njegova baka koja ga je naučila mnogo o vinima. Objasnio nam je i kako je ona kontrolirala fermentaciju vina. U podrumu su bačve bile ukopane u zemlju a Ivanova baka je za vrijeme vrućina zemlju zalijevala vodom a preko bačvi bi stavila stare deke koje je polijevala nekoliko puta u danu. Sjeća se Ivan i njene graševine te kaže da još uvijek među svojim vinima pokušava dobiti bakinu graševinu i kako sam kaže „Ne znam jesam li uspio, ali još sam mlad i još stignem“. Putovajući svijetom upijao je znanja iskusnijih vinara, te je najviše primjenjivao savjete talijanskih kolega koji su se pokazali odličnim i Ivan je bio zadovoljan rezultatima.
Naglašava Ivan da vino čovjeku služi za zdravlje a ne opijanje i radi toga mu je ekološka proizvodnja bitna, te da posjeduje ekomarkicu još iz doba Jugoslavije. U svojim vinogradima koristi stajsko gnojivo svojih kravica, čak njih 300 koje pušta na slobodnu ispašu te dok nema vegetacije one se kreću u vinogradima.
Sadi vinograde na položajima Hrnjevac, Venje i Mitrovac najboljim položajima u Kutjevu, a danas ima zasađenih 500 tisuća trsova na 60 hektara zemlje. Na Venju je 1997. posadio sauvignon, graševinu, rajnski rizling, sivi pinot i traminac. Kako je godinu kasnije urod bio slab Ivan je pomiješao sve sorte u jedno vino, pod nazivom Venje, s kojim nije bio zadovoljan. Nakon odležavanja 6 godina na nagovor sommeliera Ive Ivaniša vino je poslao na ocjenjivanje na Decanter, te osovojio priznanje za najbolje višesortno bijelo vino. Iste godine na spomenutom ocjenjivanju je i njegova graševina 2002. dobila titulu najboljeg monosortnog vina. Zahvaljujući kralju vina u časopisu Decanter nakon ocjenjivanja pisalo je „Hvala ti Bože na hrvatskim vinima“. Ovo nagrađeno Venje Ivan je nakon toga povukao iz prodaje i danas ga se može kušati isključivo u njegovoj vinariji.
Za ovu prezentaciju Ivan nam je donio 20 svojih etiketa i time pokazao svoj rad posljednjih 30 godina. Neki novinari su istaknuli da je time večer sa Ivanom postala možda i najveća degustacija vina u Zagrebu zadnjih 10 godina. Večer smo otvorili sa graševinom starom 25 godina, koja je i dalje odisala svježinom. Bila su tu mnoga stara i nova vina. Pa čak i vina koja nisu na tržištu i mogu se kušati isključivo u vinariji kao što je Pinot crni 2023, jer ih vinar ne želi prodavati, kako kroz smijeh kaže, dok ne proizvede nešto bolje. Prezentirao nam je i svoju mladu graševinu 2022., što nas je sve iznenadilo jer je Ivan poznat po tome da voli vina ostaviti po 3-4 godine na odležavanju kako bi se sama izbistrila bez ikakve tehnike i preparata i kako bi prirodno sazrijevala. Donio nam je Ivan zbilja široki spektar vina različitih godišta kao što su Venje 1998, Rajnski rizling 2008, Graševina 2002. Zweigelt 2019, Crno Venje 2009, Traminac 2009, Cabernet Sauvignon 2018. i mnoštvo drugih vina. Za kraj večeri Ivan nas je počastio svojom Komovicom iz 1994. godine.
Ispričao nam je kralj vina još mnogo toga, a to je i bila poanta same prezentacije. Da od njega osobno čujemo sve te priče, doživljaje, da upijemo njegove savjete o proizvodnji, naučimo ponešto i da shvatimo sa koliko ljubavlju i strasti se proizvode sva njegova vina.
Svakako će ovo biti večer koju će se pamtiti i o kojoj će se dugo dugo pričati. A ja sam ponosna da sam prisustvovala istoj.
Hvala Ivi Kozarčaninu i Tomi Jakopoviću što su nam priredili druženje sa kraljem i večer za pamćenje.
