Piše: Ivana Pranjić
Fotografije: Ivana Pranjić
Braća Bojanić – Čuvari tradicije i duše Lonjskog polja
Ponekad su najljepša putovanja ona koja nas vrate korijenima — obitelji, prirodi i jednostavnosti života.
Obiteljska okupljanja su posebna — to su trenuci kada godine, kilometri i užurbanost svijeta jednostavno nestanu.
Naš susret, uz rođake koji su stigli s raznih strana svijeta, okupio je nas 13 pod istim nebom, na mjestu gdje rode čuvaju krovove, a konji slobodno galopiraju livadama.
Stara Lonja postala je pozornica naših priča, smijeha i sjećanja koja ćemo još dugo nositi u srcu.
A u središtu te priče bili su Igor, Mladen i Mirjana Bojanić, obitelj koja je odlučila napustiti gradsku gužvu i posvetiti se životu u skladu s prirodom.
U srcu netaknute prirode Lonjskog polja, među beskrajnim pašnjacima, rijekama i šumama, smjestilo se Etno Selo Stara Lonja — autentično utočište koje čuva duh starih vremena. Iza ove jedinstvene priče stoje braća Bojanić, ljudi koji su svojim rukama, srcem i vizijom oživjeli sjećanja na život kakav su živjeli naši stari.
Želja da se sačuva nešto više od zidova
Kad su braća Bojanić odlučila pokrenuti Etno Selo Stara Lonja, nisu razmišljali samo o poslovnom pothvatu. Njihova želja bila je sačuvati priče, mirise, okuse i način života jednog kraja koji polako nestaje pod pritiskom modernog svijeta. Obnavljajući stare drvene kuće u tradicionalnom stilu, pazili su na svaki detalj — od originalne arhitekture do ručno izrađenih predmeta kojima su nekada bile ispunjene lonjske hiže.
Igor i Mladen Bojanić, obojica školovani na zagrebačkim fakultetima, odrasli su u gradu, s majkom Mirjanom. Imali su sigurnost, obrazovanje i karijere pred sobom. Ali imali su i nešto što se novcem ne može kupiti — čeznuće za korijenima.
Zato su, svi zajedno, donijeli odluku koja se danas čini gotovo nevjerojatnom: ostaviti sve iza sebe i vratiti se u Lonjsko polje, tamo gdje su nekada bili domovi njihovih predaka, gdje je priroda gospodar, a tradicija još živi u svakom kamenu i zrnu zemlje.
Više od smještaja — doživljaj života
Kod Bojanića gost ne dolazi samo prespavati. Ovdje se živi ritmom prirode: budi se uz cvrkut ptica, doručkuje domaći sir, šunka i kruh ispod peke, odlazi na vožnje čamcima, biciklističke ture ili jednostavno šeta nepreglednim zelenilom. Navečer, uz vatru, priče o starim vremenima i legendama ovog kraja vraćaju nas u djetinjstva naših baka i djedova.
Braća Bojanić kao domaćini
Ono što Etno Selo Stara Lonja čini posebnim upravo su oni — braća Mladen i Igor. Njihova gostoljubivost je iskrena, nepatvorena i rijetka. Svakog gosta primaju kao prijatelja, često se sami uključuju u vođenje tura, pripremu tradicionalnih jela ili organizaciju radionica starih zanata. Oni nisu samo vlasnici; oni su čuvari priče, duša sela, i ljudi kojima nije teško ustati u zoru da bi za gosta nabrali svježe začinsko bilje ili pokazali kako se nekada lovila riba.
Snaga u zajedništvu
Etno Selo Stara Lonja nije nastalo preko noći. Trebalo je puno rada, odricanja i vjere u svoju viziju. Braća Bojanić su kroz godine dokazala da zajedništvo, poštovanje tradicije i ljubav prema vlastitim korijenima mogu stvoriti nešto trajno i vrijedno. Danas njihovo imanje nije samo turistička atrakcija, nego i mjesto susreta generacija, kultura i svjetova. Potrebno je posebno naglasiti kako Igor i Mladen spašavaju čardake i tradicijsko graditeljstvo od propadanja i zaborava te ih vraćaju u život i daju im ponovnu svrhu postojanja. Neke kuće sele i i sastavljaju i preko 7. godina. I srećom još se nisu umorili, nego su uporni u tome što rade, u očuvanju tradicije. Tako planiraju i dalje širiti svoje imanje i u budućnosti ugostiti i oko 50 posjetitelja odjednom i svima pružiti osjećaj povratka korijenima.
Pogled u budućnost
Dok Lonjsko polje i dalje mirno teče svojim ritmom, braća Bojanić nastavljaju širiti svoju priču. Njihov san je da Etno Selo Stara Lonja postane centar tradicije, edukacije i održivog turizma, mjesto gdje će djeca učiti kako se pekao kruh, tkalo platno i štovalo prirodu.
A svi oni koji jednom kroče kroz njihova vrata, znaju — u Staroj Lonji nisu pronašli samo odmor. Pronašli su komadić iskrene, tople Hrvatske kakvu danas rijetko gdje možemo osjetiti.
Glazba koja čuva duh sela
Iako danas žive mirnijim ritmom prirode, u mladosti su Igor i Mladen bili pravi rockeri. Strast prema glazbi nikada ih nije napustila. A ljubav za glazbom usadio im je pradjed koji je bio vrhunski muzičar onog vremena.
Danas Igor piše i izdaje album s etno pjesmama inspiriranima ovim krajem, u suradnji s Dallas Recordsom. Također piše i zbirku lokalnih riječi — vrijedno čuvanje govora i izraza koji polako blijede iz svakodnevnog života.
Mladen, s druge strane, ostao je vjeran svom bubnju i dalje svira u rock bendu, održavajući u sebi onaj mladenački žar zbog kojeg su svojedobno nosili duge kose i sanjali o velikim pozornicama.
Etno Selo Stara Lonja – mjesto gdje vrijeme stane
Boraveći kod Bojanića, shvatila sam da ovo nije “projekt” niti “biznis”. Ovo je životna filozofija. Svaka drvena kuća, svaki cvijet u dvorištu, svaki tanjur na stolu nosi priču o ljubavi, predanosti i hrabrosti da se živi drugačije.
Kod njih se ne dolazi “prespavati”. Kod njih se dolazi doživjeti — prirodu, običaje, glazbu, hranu, ljude.
Mirjana – duša kuhinje i topline
Posebno mjesto u ovoj priči zauzima mama Mirjana — glavna kuharica Etno Sela Stara Lonja. Kad sjednete za stol prepun domaćih delicija koje je pripremila, osjećate kao da ste došli kući. Njezine su juhe, riblje delicije, domaći kruh i kolači više od hrane — oni su emocija, sjećanje na djetinjstva, priča o ljubavi prema svakom gostu. S toplinom majke i strašću prema domaćoj kuhinji, stvara prava mala kulinarska remek-djela koja mirišu na djetinjstvo.
Njezin stol okuplja nepoznate ljude koji vrlo brzo postaju prijatelji, smijeh se širi dvorištem — kuhala je kao da hrani vlastitu obitelj, s osmijehom i ljubavlju koji se ne mogu naučiti nego samo donijeti iz duše.
Igor, Mladen i Mirjana pokazali su da uspjeh nije u titulama i gradskim adresama, nego u hrabrosti da slijediš ono što ti srce šapuće.
Njihova odluka da se vrate i stvore svoj svijet u Lonjskom polju nije samo inspiracija — to je poziv da se i sami zapitamo gdje nam je dom, i što nas uistinu ispunjava.
U vremenu kad svi jure, ovdje vrijeme stane. I shvatiš da ti baš to treba.
Njihova priča, Etno Selo Stara Lonja, i energija koju ondje stvaraju, ostavljaju trag. Ne samo u gostima — nego i u budućnosti Lonjskog polja.
Etno Selo Stara Lonja otvorilo nam je svoja vrata i pokazalo da pravi luksuz nije u raskoši, nego u zvuku ptica, mirisu svježeg zraka i toplini zajedništva koje ni vrijeme ni udaljenost ne mogu izbrisati.
A ja? Ja sam otišla punog srca. I znam — u Lonjsko polje i kod Bojanića vraćat ću se uvijek.
Na vodi – čamcima kroz tišinu Lonjskog polja
Naš boravak u Staroj Lonji bio je pravo uranjanje u svijet kakav danas rijetko susrećemo — svijet gdje priroda diše punim plućima, a ljudi je prate istim ritmom.
Jedan od posebnih trenutaka bila je i vožnja čamcem rijekom Savom — tišina vode, šapat trske i lagano ljuljanje čamca učinili su da se osjećamo kao da smo uplovili u neki izgubljeni svijet. Bez žurbe, bez buke, samo mi i priroda koja ovdje još uvijek vlada. A nije nam smetala ni kiša koja je padala tijekom našeg izleta.
Na našem izletu uživali smo u vožnji čamcem mirnim rukavcima, promatrajući čaplje, rode i druge ptice, dok se nebo spajalo s vodom u nestvarnoj tišini.
Vožnja čamcem po Lonjskom polju nije samo razgledavanje — to je putovanje kroz vrijeme, među pejzažima koji su ostali isti stotinama godina.
Tamo gdje se rijeke Sava, Lonja i Česma, Ilova i Pakra spajaju i razlijevaju, stvara se čudesan svijet močvara, starih šuma i pašnjaka. Dok smo klizili po vodi, okruženi zelenilom i tišinom koju prekidaju samo krikovi ptica i kiše, shvatili smo koliko su rijetka mjesta gdje priroda i čovjek još uvijek žive u suglasju.
U srcu pašnjaka i među stijenama rijeke
Proveli smo sate istražujući nepregledne pašnjake oko sela, gdje se na zelenim prostranstvima slobodno šetaju krave i konji.
Sunce se prosulo po beskrajnim livadama. Hodali smo polako, a s obje strane puta, slobodno su pasli konji i krave.
Nisu se obazirali na nas, kao da smo dio tog prirodnog sklada.
Susresti ih izbliza, gledati ih kako mirno pasu pod otvorenim nebom, bio je prizor koji nas je podsjetio na jednostavnost i ljepotu života koju često zaboravljamo. Onu jednostavnost koja ne traži mnogo, samo da budeš.
Selo roda – čarolija Čigoča
Posjetili smo i Čigoč, poznato selo roda. Gotovo da nema krova bez velikog, razgranatog gnijezda. Rode su mirno šetale po poljima i krošnjama, a njihovo prisustvo davalo je mjestu posebnu čar — kao da vrijeme u Čigoču teče sporije, nježnije i mudrije.
U Čigoču, svakim korakom pogled mi je bježao prema nebu.
Na svakom krovu, u velikim, pažljivo spletenim gnijezdima, odmarale su se bijele rode simbol čistoće, povratka i života.
Njihovo glasno klepetanje bilo je pozdrav putnicima, a selo — prava bajka od crvenih krovova, starog drva i beskrajnog plavetnila.”
Smijeh, razgovori, šetnje i osjećaj da smo dio nečega većeg — sve to obilježilo je naše dane u Lonjskom polju.
Koraci s tatom – put koji ostaje u srcu
Jedan od najposebnijih trenutaka ovog putovanja bio je dan koji sam provela sa svojim tatom. Krenuli smo u šetnju i propješačili više od 15 kilometara, uputili smo se do ulaza u Lonjsko polje kod Repušnice.
Hodali smo kroz nepregledne pašnjake, prateći staze koje su se gubile među valovitim livadama i starim hrastovima.
Kravama i konjima smo se približili gotovo neprimjetno, kao da su nas prepoznali kao prijatelje prirode. Vjetar je nosio miris zemlje i rijeke, a sunce je naizmjence probijalo oblake, stvarajući prizore toliko bajkovite da smo više puta zastali samo da ih upijemo u tišini.
Bio je to hod ispunjen razgovorima, smijehom i onim rijetkim trenucima potpunog razumijevanja bez riječi — hod u kojem nije bilo cilja osim samog puta.
I baš u tim koracima, u toj jednostavnoj ljepoti, Lonjsko polje nam je još jednom pokazalo svoju najveću čaroliju: podsjetilo nas je kako izgleda život kad dišemo punim plućima.
Lonjsko polje nije samo mjesto koje posjetite — ono vam se uvuče pod kožu, kao pjesma koju nosite cijeli život. Ponekad su najljepša putovanja ona koja nas vrate onome što je zaista važno – obitelji, prirodi i miru
Ako posjetite Etno Selo Stara Lonja, obavezno:
- Probajte domaća jela iz kuhinje Mirjane Bojanić.
Ne preskačite ni juhe, ni ribe, ni kolače — svako jelo nosi okus tradicije.
- Istražite pašnjake Lonjskog polja.
Prošećite među konjima i kravama koji slobodno pasu, udahnite mirise livada i slušajte tišinu koju u gradu odavno ne poznajemo.
- Ukrcajte se na vožnju čamcem.
Lagano klizite rukavcima rijeka, promatrajte ptice močvarice i uživajte u tišini koja liječi dušu.
- Posjetite Čigoč – selo roda.
Prošetajte selom gdje se na svakom krovu gnijezde bijele rode. Idealno za ljubitelje prirode, fotografije, i osjećaj čiste čarolije.
- Popričajte s domaćinima.
Igor i Mladen rado će vam ispričati nevjerojatne priče o povratku, tradiciji, glazbi i životu u skladu s prirodom.
- Ponesite uspomenu.
Ako budete imali priliku, nabavite lokalne proizvode ili glazbu koju Igor stvara — prava riznica sjećanja na Lonjsko polje.
Sve informacije i kontakte ove divne obitelji potražite na https://www.etnoselo-staralonja.com/