Piše: Ivana Pranjić
Fotografije: Matej Marjanović i Ivana Pranjić
Sorta po sorta: Zašto volim autohtone sorte?
Kad me pitaju zašto volim vino, ne odgovaram odmah. Ne zato što ne znam odgovor, već zato što vino za mene nikada nije bilo samo piće. Vino je razgovor. Sjećanje. Otisak zemlje. Ljudi. Povijesti. A kad pričamo o identitetu, ne mogu zaobići ono što mi je najbliže srcu – autohtone hrvatske sorte.
Moj prvi susret s vinom
Ne sjećam se točno prve čaše vina koju sam kušala, ali se sjećam prvog vina koje me “pogodilo”. Nije imalo veliku etiketu, ni internacionalne nagrade, ali imalo je ono nešto – miris djetinjstva, okus zemlje, autentičnost. Bilo je iskreno. I domaće. I tada sam znala da želim otkrivati takva vina.
Moje zanimanje za hrvatske sorte raslo je polako, ali uporno. Što sam više putovala, kušala, upoznavala vinare i vinograde, to sam više shvaćala koliko blaga imamo, a koliko ga često zanemarujemo.
Zašto baš autohtone sorte?
Zato što Hrvatska nije samo “vino”. Hrvatska je vina – u množini. Raznolika, osebujna, nepredvidiva. Imamo preko 130 autohtonih sorti, i svaka nosi svoj karakter, priču, miris regije iz koje dolazi.
Volim škrlet jer je nježan i tvrdoglav u isto vrijeme. Volim tribidrag jer u sebi nosi povijest i budućnost. Volim zlataricu, babić, kujundžušu, grk, pa i one gotovo zaboravljene sorte koje tek čekaju svoju priliku da ponovno progovore kroz čašu.
U svijetu gdje sve postaje uniformirano, autohtone sorte su naša šansa da ostanemo autentični. Da budemo svoji.
Vino je emocija
Postoje vina koja su tehnički savršena. I postoje vina koja su nesavršena, ali te dirnu. Ja biram ova druga. Ona koja te zaustave u trenutku, koja te zadrže u mirisu, koja ti nešto šapnu kad ih kušaš.
Za mene, vino je uvijek bilo više od analize. U njemu tražim iskrenost, dušu, nerijetko i tvrdoglavost. Baš kao u ljudima.
Blog kao čaša razgovora
Ovaj blog nastaje iz želje da pišem o onome što me pokreće. O vinima, sortama, ljudima i pričama koje ne stanu na etiketu. Kroz “Sorta po sorta” želim s vama dijeliti sve ono što se ne može sasuti u brojke – emocije, doživljaje, tragove vina u svakodnevnici.
Vino nije samo piće. Ono je priča, emocija, identitet. A kad se ta priča veže uz sortu, dobiva još dublju dimenziju.
Zato sam odlučila pokrenuti ovaj blog. Ne kao stručnjak, ne kao netko tko zna sve – nego kao netko tko voli vino svim srcem. I želi učiti. Od vinara, enologa, sommeliera, distributera, profesora, predavača – od onih iskusnijih i mudrijih. Od struke. Od svakog tko vino ne pije samo da bi pio, već da bi slušao.
Kroz ovaj blog vodit ću vas sorta po sorta. Ne enciklopedijski, nego iskreno. Kako sam ih doživjela, gdje sam ih upoznala, zašto su me dotaknule.
Bit će tu i vina koja volim, ljudi koji me inspiriraju, regije koje su me oblikovale. Jer vino je za mene uvijek više od okusa. Ono je priča koju vrijedi čuti.
Ako voliš vino, bit će ti zanimljivo. Ako voliš ljude iza vina – još više. Ako si i sam zaljubljenik u hrvatske autohtone sorte – na pravom si mjestu.
Dobrodošao/La.
Prva sorta? Naravno – škrlet. Moja sorta. Moja priča.
A ovo je tek početak. U glavi imam mnoge projekte posvećene isključivo hrvatskim autohtonim sortama – okupljanja, učenja, slavljenja vina koji pričaju hrvatski. Bit će izazovno, ali vjerujem da će se isplatiti. I nadam se da ćete biti dio te priče.
Ako i ti vjeruješ da vino nije samo proizvod, nego i priča – čitaj me. Piši mi. Predloži sortu. Podijeli uspomenu.
Jer, možda ne možemo svi imati vinograd, ali svi možemo imati priču.
Do sljedeće čaše – živi bili, vina pili!
Vaša Vinska Vještica