Piše: Ivana Pranjić
Fotografije: Ivana Pranjić
Postoje dani kad znaš da si na pravom mjestu, u pravom trenutku s pravim ljudima. I da u čaši imaš nešto što nije samo vino nego priča, tradicija, strast, znoj, znanje i onaj fini miris zemlje između redova loze. Takav je bio prošli vikend u Kutjevu na 18. Festivalu Graševine. Ili kako bih ja to rekla: dan kad sam doručkovala pjenušac, a ručala mangulicu i nisam požalila ni sekunde.
Jutro pjenušavo, Slavonija široka
Krenuli smo rano iz Zagreba, u press kombiju koji je zaudarao na kavu, entuzijazam i nespavanje. Prva stanica: vinarija Krauthaker i odmah doček u velikom stilu: pjenušac Julia i svježe jagode. U Slavoniji ni pjenušac nije gladan. Odmah zatim stiže obilan slavonski doručak, točno onakav kakav ti treba kad znaš da te čeka dan dug kao loza u kolovozu. Kobasice, čvarci, kulen, domaći kruh… i vino. Jer zašto ne?
Krauthakerov Zelenac mi je posebno zapeo za nepce, vino koje se ne trudi svidjeti svima, ali kad te pogodi, pogodi u centar. Ima nešto iskreno i pomalo prkosno u toj čaši.
Vinkomir i čudo od radionice
Sljedeća postaja – Vinska kuća Vinkomir. Ovdje smo zaronili u 16 najbolje ocijenjenih graševina godine. Da, šesnaest. Da, sve su različite. I da, još mi se vrte po glavi. Vinska radionica “Prvak s prvacima” pod vodstvom sommelierke Ines Matić Matešković bila je pravi masterclass – ali ne naporan, nego ljudski, s osmijehom. Naučila sam, uživala, uspoređivala, zapisivala. I zaljubila se u par boca.
Dvorac, priznanja i sve ono službeno (što vino itekako zaslužuje)
U Dvorcu Kutjevo, među kamenim zidovima koji su čuli više vina nego svi barovi na Tkalčićevoj zajedno, održana je dodjela priznanja. I tu sad zasluženo ide malo PR momenta:
Kutjevo d.d. odnosi dva šampionska naslova (za berbu 2024. i predikate)
Krauthaker pokupio šampionsku titulu za starija vina – Graševina Mitrovac 2019. – i to zasluženo, jer to vino je poput uspomene na dan kad si bio sretan, ali si to zaboravio sve dok ga nisi ponovno osjetio.
Vina Antunović i njihova Graševina Tradition Grand Selection 2021. – ozbiljna dama s karakterom.
Pjenušac Jazz iz vinarije Vitis – šampion među mjehurićima. I ne bez razloga.
Velikim Zlatom su se okitile i Graševina Mateo (Galić), još jedan Mitrovac, ali i izborne berbe i ledena vina (Krauthaker i Kutjevo d.d.). Slavonija zna kako s grozdom i to ne samo kad je zreo, nego i kad se smrzava.
I onda – Vidim. I jedem.
Finale dana bio je spektakl za nepce i dušu: Stari ambar u Vidimu. Dočekala nas je pečena mangulica i janjac na ražnju, slavonski stol od kojeg ti se srce smije i trbuh rasteže. Ja sam bila ona cura koja je umakala kruh u mast od mangulice i nije se ispričavala. Jer nek se zna da se ovdje jede za dušu, a ne za Instagram.
Uz to smo pili vina Krauthakera, Enjingija i Adžića – tri vinara, tri filozofije, tri svijeta.
Krauthaker je uvijek precizan. Njegova vina su kao dobro uhodana simfonija, znaš svaki takt, ali opet te iznova oduševe.
Enjingi je pjesnik. Njegove graševine ponekad pričaju tiho, ali govore istinu. Ima u njima neka tišina koja odzvanja dugo.
Adžić je gostoljubiv i topao, s vinima koja su balansirana, čista i pristupačna, ali nikad dosadna.
Sontacchi, vi niste zaboravljeni
Ne mogu ne spomenuti i Sontacchi – jer gdje god oni bili, graševina ima rock’n’roll notu. Njihova vina imaju onu dozu hrabrosti i osobnosti koja mi je uvijek draga. Nisu po šabloni, a opet ih možeš voljeti i kad si klasičar.
Na kraju, Kutjevo nije samo geografska točka. To je simbol. Graševina ovdje nije samo sorta, to je identitet. To je priča o ljudima koji znaju što rade, ali i znaju kako živjeti. I voljeti. I častiti. I umakati kruh bez srama.
Ako tražiš vino koje ima srce dođi u Kutjevo. I znaj: ne ide se odavde gladan. Ni suhih usta. Ni prazna srca.
Živi bili, graševinu pili!